top of page
Search
  • Writer's pictureNatasha Bartula Hebert

MAČAK MIMO SVIJET - mala istinita anegdota


''Učiteljka'', začula sam muški glas, dok sam se treskala u autobusu zvanom ''Željezara'', prepunom radnika iz obližnjeg rudnika. Njihova umazana odijela, čađave ruke i blijeda lica podsjećala su na teški život pod zemljom. No uprkos umoru, u njihovim očima nazirala se vedrina, ona koja služi kao pokretačka snaga. I tjera čovjeka da ustaje i da liježe, pomiren sa sudbinom, naviknut na svakodnevnicu, bez pitanja i osuda.

Stajala sam prikliještena između brojnih putnika, prikovana uz željeznu šipku za koju sam se čvrsto držala da održim ravnotežu. Osjetila sam nečiju ruku na ramenu i okrenula se s' mukom, prepoznavši Safeta, oca jednog od mojih učenika. ''Sjedi učiteljice'', podigao se, vukući me za ruku dok sam se otimala. ''Neka, umoran si, sjedim na nastavi'', branila sam se, ali me Safet ugura na sjedište. I prije nego što se sam se snašla, nađoh se pored dugačkog i širokog brkajlije koji spremno dočeka ženske noge pored sebe pa se još malo i raširi da mu bude što udobnije. I u tom momentu podrignu zakadivši me mirisom slanine i bijelog luka te mi vragolasto namignu u znak izvinjenja.

''Što bih volio da svratiš na kafu'', započe priču moj dobročinitelj Safet. Žena i djeca te mnogo vole, nijedan dan ne prođe a da te po nečemu ne spomenemo. A volio bih da upoznaš i našeg mačka.'' ''Ko je vidio da se upoznaje mačak?'', začudih se. ''E, mog, vala, moraš'', bio je uporan. ''Takvog mačka u selu nema.''

''Zašto je baš tvoj mačak mimo svijet?'', upitah, smijući se. ''E moj je mimo svijet'', poče Safet da ga hvali, ''pametnjaković nanjušio suvo meso i slaninu u komšijinoj šupi pa se svako veče provuče kroz rupu i masti brkove. A ujutro, čim čuje ključ u bravi, šmugne nazad da ga ne uhvate. Kada stigne kući još oblizuje masne brkove, a dlaka mu se usjajila, sija kao ogledalo.

Komšije misle miševi jedu meso, pa postavili mišolovke. Nastradali jadni pacovi ni krivi ni dužni. A naš mačor se šepuri dok oko njega poigravaju zaljubljene mačke i samo ponekad frkne ljutito da otjera nekog mršavog suparnika koji se usudi da priđe.''


,,E vala, takvog mačka vrijedi upoznati’’, nasmijah se. ,,A ovakvog macana i ne primjećuješ’’, začu se glas brkajlije, koji se nastojao pribiti još jače uz moje noge. ,,E baš si mi macan i to pomastan i perverzan’’,uzvratih već zgađena, ustajući da se pripremim za moju stanicu. ,,Nemoj tako učiteljka'', zagrmi brko, ,,nemoj da kudiš konja koga nisi jahala’’. U autobusu najednom nastade tajac. Sve oči uprte u mene kao da čekaju moj odgovor. ,,E kad vidim kakva je raga ispred mene’’, uzvratih mirno, ali glasno da svi čuju, ,,ja ću radije kući pješke’’. Gromoglasni smijeh i aplauz zamijeni tajac dok sam izlazila iz autobusa. Moj brko samo ljutiti frknu i okrenu glavu k prozoru, a Safet mahnu veselo, dovikujući: ‘’Od mog mačka i naše učiteljice pametnijih nema’’


34 views0 comments

Recent Posts

See All

Comments


bottom of page