...Neka ti svjetlost duše pokaže put koji ti je suđen. Ne gasi plamen sumnjama. Otvori srce u molitvi da bi onaj koji te sluša znao šta želiš, ali ne zaboravi da ispunjenje naših želja zavisi od naše vjere i od Božije volje. Ništa nismo postigli ako vjere nismo imali. Ništa nismo ostvarili ako ljubavi nismo imali. Učvrsti svoju vjeru da bi umilostivio Božiju volju. Voli i bićeš voljen. Skučena duša je kao ćošak pun paučine. Očisti je ljubavlju.
Sve tvoje nade i tvoje želje su u rukama onoga koji ide ispred tebe, a tebi ostaje da ga pratiš. Pa i kada krene putem koji ti je nepoznat, idi s povjerenjem, ne truj dušu strahom, uvijek imajući u vidu da ti je baš taj put namijenjen. Sve staze ovozemaljske su iste, samo su putevi sudbine različiti. Primi život kao jabuku na dar. Voli ga, pa će i on voljeti tebe....
Nataša Bartula hebert
Iz mog romana LjILJANA, JABUKO MOJA
