Moj pedalj zemlje

,,Moj pedalj zemlje'' jasno prenosi univerzalne poruke ljudske prolaznosti: svi smo mi ćoravi Hasan koji je danima krčio žilavu zemlju, pa pošto je iskrčio i zapalio lulu da se odmori, začuo je glas iz zemlje: ”E moj Hasane, ti si sedamdeset i sedmi koji me je krčio”. No ipak, akcenat romana nije na prolaznosti već na važnosti bitisanja, na životu u ljubavi prema bližnjem, na praštanju ljudskih grijeha, na saznanju da je svaki čovjek i sam grešnik.
Svaki čovjek ima svoj pedalj zemlje, onaj ma kome utisne dah rodjenja. Tu na tom pedlju on dijeli široki nebeski svod, avliju i hljeb nasušnji izlomljen na jednake parčiće životnih radosti i briga. Upravo o takvom pedlju zemlje govori i roman ,,Moj pedalj zemlje‘‘ inspirisan istinitim likovima: o pedlju zemlje jednog sela koji po karakteru junaka i sudbina može da postoji bilo gdje drugo na svijetu, a da se suštinski ništa osim imena mjesta ne promijeni. 
Akcenat romana stavljen je na važnost bitisanja, na život u ljubavi prema bližnjem, praštanju ljudskih grijeha, spoznaji da smo svi grešnici. Voli bližnjeg pa ćeš i ti biti voljen. Zaviri u svoju dušu prije no što zaviriš u tuđu. 
Svakom čovjeku duša, svakoj duši svoj žig. Svakom svoj pedalj zemlje.