Sve ono između prvog i zadnjeg dana nam je dato da nosimo na malim ili velikim plećima kao dužnost zbog koje se rađamo i zbog čega moramo da opravdamo naše postojanje. Sve tuge, sav smijeh, sve radosti, sve boli, sve su dio zadatka zbog kojeg smo tu, samo ih neki obavljaju sa manje snage, a neki sa više. A i snaga je dio Božijeg poklona. Jaki ljudi se rađaju sa širokim plećima, da na njima nose i svoje i tuđe breme.
Za istinsku radost dovoljno je veliko srce i široki nebeski svod iznad glave.
Iako je život samo prstohvat radosti, a šaka tuge, stvoren je da se živi i izdrži. Svaka bol popusti vremenom. Ne umire, ali utihne. Kao proljećni pljusak ispod duge okupan nadom.
''Dodovi snovi i viđenja''
Čovjek je jači od kurjaka.
''Dodovi snovi i vidjenja''
Život se rađa da bi se obnovio izgubljeni. Život se obnavlja da bi se pobijedila smrt.
''Digni se Maro''
