Ako nisi u stanju da povjeruješ da je tvoje pero tvoj štit, tvo
ja snaga I najjače oružje, ne kreći putem: od trnja do zvijezda!
...................................................................................................................................................................
Po istim stazama utabanim koracima čovjeka između pamtivjeka, danas i sutra, obasjan neprolaznom sunčevom svjetlošću, zakriljen vječnim mrakom noći, korača mali, prolazni čovjek s istim mislima; bolno odvojen od kosmosa, izgubljen, umoran, žedan, gladan, sretan, nesretan, s istim grijehovima, istim pitanjima, istim strepnjama, istim strahovima; nesavršen, nemoćan pred tajnama univerzuma. Korača sam u lavirintu neriješenih životnih pitanja i zagonetki, dok ga sopstvene greške prate kao sjena i negdje iza ugla čekaju nove. Ubacuje ih u sepet samoljublja i nastavlja povijajući se sve više pod nagomilanim teretom grešaka pretvorenim u brige. Sve više i više i nehotice pogleduje k nebu tražeći spas. I gle: čudo spasenja koje se nada zove, brzinom repatice završi u njegovom naručju. A iza nade doleprša i ljubav i spusti se na rame kao bijela golubica. Sepet mu već lakši, pogled bistriji, leđa ispravljena; u zažarenom pogledu gori plamen sreće. Prolazan, kao i čovjekov sledeći korak, ali dovoljan da da smisao želji za životom.
...................................................................................................................................................................
Ne druži se s gorkim čovjekom. Od njega nećeš čuti slatkih riječi. Gorak čovjek hrani svoj ego kriveći druge. Ako krivi druge, budi uvjeren da će doći i tvoj red!
...................................................................................................................................................................
Neko je rođen da sije dobro i da žanje još bolje, a neko da sije korov. Sreća što se nađu i oni rođeni da ga iščupaju.
.............................................................................................................................................................
Ako te muče misli o ništavnosti, ako ti se čini da si mali, pogledaj svoju sjenku. Ona će ti otkriti koliko možeš da budeš veliki u očima drugih ako imaš širinu duše. Veličina ljudskosti se ne mjeri centimetrima. Ako ostaneš skučen u mračnoj tjeskobi srca i prepustiš zavisti i zlobi da te vodi, ostaćeš zauvijek mali. Ako uspiješ da svojom širinom i ljubavlju dotakneš svijet, ostat će sjena tvojih djela iza tebe o kojima će neko sigurno pričati. Jedino tada će tvoja misija koja se zove čovječnost biti ispunjena i opravdana.